Problem srpske politike (a on traje već
decenijama, pa i vijekovima) je nepostojanje čvrstih (i neraskidivih)
prijateljskih veza sa najuticajnijim narodima (odnosno njihovim predstavnicima)
sa evropskog kontinenta. Razlozi takvih (nestabilnih) veza leže u srpskom
političkom amaterizmu (vrlo čestom poklanjanju apsolutnog povjerenja
pojedincima koji to ni po kom osnovu ne zaslužuju, a koji uglavnom srljaju u
neke svoje „poduhvate“), ali i u sjećanjima na osvajačke pohode pojedinih
razbojnika koje su iznjedrili upravo narodi koji bi Srbima trebali biti vječni
saveznici.
Žao mi je što kod Srba (bar najvećeg broja
Srba) nema (još uvijek) dovoljno mentalne snage da odbace istorijska sjećanja
na negativne periode i da hrabro (i sa punim povjerenjem) zakorače u budućnost
evropskog zajedništva u kome Srbi (zbog svoje duge tradicije) će vrlo
napredovati. Brojni su pojedinačni primjeri uspješnih Srba na ovom našem
kontinentu, a oni su potstrek i garancija.
Znači, svi drugi su prijatelji iz daleka, a
Evropljani su naši. (20.12.2014)
